Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!

 Podnosite jedni druge u ljubavi;

 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!

 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!

 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!

 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

 Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.

 Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju?

 Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

 On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje

 da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova

 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:

 da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.

 Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,

 od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.

 Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:

 zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.

 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.

 Vi pak ne naučiste tako Krista,

 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu:

 da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast,

 a obnavljati se duhom svoje pameti

 i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.

 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.

 Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom

 i ne dajite mjesta đavlu.

 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.

 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.

 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!

 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!

 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.